Stari Vijek

Atenska kuga 430. g. pr.Kr.

Najpoznatija epidemija antičke Grčke javila se tijekom Peloponeskih ratova. Tukidid navodi da je bolest došla iz Etiopije u Egipat brodovima preko Sredozemnog mora. Nije se moglo točno odrediti o kojoj se bolesti radilo. Dokazano je da je bolest uzrokovala bakterija koja uzrokuje trbušni tifus. U to vrijeme higijenski su uvjeti bili jako loši, što je još dodatno pridonjelo širenju bolesti. Trbušni tifus još je i danas pristuan u nerazvijenim zemljama svijeta. Liječi se različitim antimikrobnim lijekovima.

Antoninska kuga 165. g.- 180. g.

U Rimsko carstvo kugu su prenijeli vojnici koji su se borili u ratu protvi Partskog Carstva na Bliskom Istoku. Bolest je bila toliko smrtonosna da su se trupla u kolima izvozila izvan gradskih zidina. Simptomi bolesti su visoka temperatura, upala usne šupljine i grla, neutaživa žeđ i proljev te suhi ili tagnojeni osip. Smatra se da je ova epidemija izazvana velikim ili malim boginjama. Virus boginja poksivirus prenosi se kapljičnim putem ili izravnim dodirom. Velike se boginje ubrajaju u najsmrtonosnije i najstrašnije bolesti.

Srednji Vijek

Justinijanova kuga 541. g.- 544. g,

Prva potvrđena epidemija bubonske kuge izbila je u Bizantskom Carstvu. Smatra se da je izvor bio u Etiopiji ili Egiptu. Širili su se brodovima, te trgovačkim rutama između Azije i Europe, te od Arabije do Britanskog otočja. Prema izvorima, dnenvno je umiralo oko 10,000 ljudi. Justinijan je u želji da obnovi antičko Rimsko Carstvo, išao je u pohode do Perzije preko sjevear Afrike sve do Europe, ali nije uspio obnoviti Rimsko Carstvo jednim djelom zbog kuge koja je oslabila njegovu vojsku. Kuga se širila ubodom buha ili zaraženim štakorima. Bolest se pojavljivala iznenadno s visokom temperaturom, a 1. ili 2. dan pojavljivale bi se otečene žljiezde u području pazuha ili prepona (buboni). Liječenje se provodilo batinanjem koje bi nekima pomoglo, nekima odnemoglo.

Crna smrt 1347. g.- 1361. g.

Dobila je naziv zbog pojave diskoloracije kože i crnih oteklina. Prema jednom tumačenju, kugu su širili štakori, a prema drugoj Tatari koji su bacali zaražena trupla preko zidina u namjeri da zarazom pokore grad. Uzročnik je bakterija Yersinia pestis. Kuga se i dan danas nalazi u nekim nerazvijenim područijima.

Novi Vijek

Napoleonov pohod na Rusiju 1812.g.

Tijekom ratnog pohoda na Rusiju, niz je bolesti napao vojsku, ali najrazorniji učinak imala je epidemija pjegavog tifusa. Bolest uzrokuje bakterija Rickettsia prowazekii, a prenosi se bijelom uši. Vojnici su pjegavi tifus prenijeli Europom.

Prvi svjetski rat 1914. g.- 1918. g.

Životni uvjeti vojnika u Prvom svjetskom ratu bili su nezamislivi. Takvi uvjeti su idealni za najezd ušiju koje su prenosile pjegavi tifus, rovovsku i povratnu groznicu. Rovosku groznicu uzrokuje Bartonella quintana, a povratnu groznicu Borrelia recurrentis. Pred kraj rata, javila se još dodatno i Španjolska gripa.

Suvremeno Doba

Drugi svjetski rat 1939. g.- 1945. g.

Loši higijenski uvjeti bili su savršeni za javljanje raznih bolesti, kao na primjer pjegavi i trbušni tifus, TBC, malarija, i mnoge druge.

Rat u Siriji 2011. g. - danas

Zbog neadekvatnih uvjeta u izbjegljičkim kampovima u Libanonu, pojavile su se ospice i šuga, a pandemija Covida-19 dodatno je pogoršala stanje.
🡱