Prva potvrđena epidemija bubonske kuge izbila je u Bizantskom Carstvu. Smatra se da je izvor bio u Etiopiji ili Egiptu. Širili su se brodovima, te trgovačkim rutama između Azije i Europe, te od Arabije do Britanskog otočja. Prema izvorima, dnenvno je umiralo oko 10,000 ljudi. Justinijan je u želji da obnovi antičko Rimsko Carstvo, išao je u pohode do Perzije preko sjevear Afrike sve do Europe, ali nije uspio obnoviti Rimsko Carstvo jednim djelom zbog kuge koja je oslabila njegovu vojsku. Kuga se širila ubodom buha ili zaraženim štakorima. Bolest se pojavljivala iznenadno s visokom temperaturom, a 1. ili 2. dan pojavljivale bi se otečene žljiezde u području pazuha ili prepona (buboni). Liječenje se provodilo batinanjem koje bi nekima pomoglo, nekima odnemoglo.
Crna smrt 1347. g.- 1361. g.
Dobila je naziv zbog pojave diskoloracije kože i crnih oteklina. Prema jednom tumačenju, kugu su širili štakori, a prema drugoj Tatari koji su bacali zaražena trupla preko zidina u namjeri da zarazom pokore grad. Uzročnik je bakterija Yersinia pestis. Kuga se i dan danas nalazi u nekim nerazvijenim područijima.